|
Kada je supruga nesrećna sa svojim mužem
Dr. Ahmad Shafaat
Qur'an 4:34 (Surah
Nisa, ajett 4) nam daje neke upute kao što su kako se ponašati sa
bračnim teškoćama kada muževi osjećaju da njihove supruge bivaju
namjerno odvratne prema njima.Časni Kur'an takođe daje upute o
slučajevima kada je žena ta koja osjeća d a je ne tretira muž kako
treba i osjeća se nesrećno zbog toga.
U ovoj vezi treba, prije svega,
da bude jasno svim muslimanima da Časni Kur'an zabranjuje
nedvojbeno, držanje žena u poziciji protiv njihove volje. U
suri al-Baqarah, ajet 231, rečeno je:
231. ... I ne zadržavajte ih
da biste im(ženama) učinili nasilje ; a onaj ko tako postupi -
ogriješio se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima ...
I u suri en-Nisa,
ajet 19 čitamo:
19. O vjernici, zabranjuje
vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove i da im
teškoće pričinjavate,
Ovi ajeti se
pojavljuju u jednom posebnom kontekstu ali jasno sadrže princip (takođe
pronađen u hadisu) da žene mogu biti udate i da, ostanu u toj vezi,
jedino, ako one to žele.
U nekim kulturama, uključujući
dio muslimanskog svijeta, žene su nekada isprebijane i mučene od
njihovih najbližih u cilju udaje za čovjeka kojeg bližnji rođaci
odaberu ili tučene da ostanu u bračnoj vezi. Oni koji tako rade
čine grijeh i čak iako im žena oprosti ispaštat će kaznu u
džehennemu.
To je istina, kao što smo vidjeli
u drugome artiklu, da muževi mogu lahko istući svoje žene ukoliko
one prolongiraju namjerno odvratno ponašanje ali takva tuča može
biti učinjena jedino ako je namjera ostanka u braku je netaknuta na
dijelu oboje, supruga i supruge. Od trenutka kada žena pdluči da ne
želi da ostane u bračnoj vezi i kada jasno ispoljava svoju odluku na
svojoj strani, suprug prestaje da ima bilo kakvo opravdanje da je
tuče.
To nije samo fizičkom silom da su
žene ponekad zadržavane u brakovima protiv svoje volje. Često puta
to je socijalno ekonomski pritisak koji se koristi, svjesno ili
nesvjesno, da ih se zadrži sputanim u neželjenoj relaciji. U suri
Nisa, kaže se o takvim socijalnim i ekonomskim pritiscima:
128. Ako se neka žena plaši da
će joj se muž početi joguniti ili da će je zanemariti, onda se oni
neće ogriješiti ako se nagode - a nagodba je najbolji način - ta
ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i
Allaha se bojali - pa, Allah dobro zna ono što radite.
129. Vi ne možete potpuno
jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli, ali ne
dopustite sebi takvu naklonost pa da jednu ostavite u
neizvjesnosti. I ako vi budete odnose popravili i nasilja se
klonili - pa, Allah će, zaista, oprostiti i samilostan biti.
130. A ako se njih dvoje
ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti -
Allah je neizmjerno dobar i mudar.
(4:128-130)
U mnogo
kultura, uključujući muslimansku kulturu, smatra se tabu temom na
ženskoj strani, posebno ako je otmjena porijekla, da iskaže nesreću
sa brakom i pokuša što šta učiniti o tome (izuzev slučajeva
ekstremne okrutnosti muževa). Ovakav tip držanja je dio socijalnog
pritiska koji se koristi da se žena drži potisnuta. Kur'an kaže ako
žena osjeća da joj je muž puno indiferentan, ne daje joj dovoljno
ljubavi, ne tretira je kako treba, a ona povrh svega nesrećna, nema
ništa loše da ona preuzme inicijative za izmjenu situacije.
Treba napomenuti, kada god Kur'an
kaže "nema ništa pogrešno"
ili "to nije pogrešno"
(la džunahe), to znači boriti se protiv socijalnih tabu tema
i uspostavljenih psiholoških držanja. U gore navedenom pasusu to je
borba protiv držanja, koje traži od žene, da nastavi sa bračnom
vezom, jer ih muževi zadržavaju bez obzira bila ona, razložno,
srećna ili ne.
Prvi korak koji treba žena da
poduzme u cilju izmjene njene bračne situacije, ukoliko je nesrećna
sa tim,je,naravno, da razgovara sa njenim mužem. Ovo može povesti u
jedan od dva smjera: veđe razumijevanje među njima, rezultirajući u
zadovoljavajuću izmjenu u muževom držanju, ili pak, u obostranu
odluku da raspuste bračnu vezu (sa suprugom moguće vraćanje dijela
mehra (2:229). Takvo mirovno podmirivanje događanja je lijepo
potporeno u riječima:
"mir je najbolji a
samoljublje je uvijek prisutno u ljudskoj duši. Ali ako činiš dobro
i svjestan o Bogu, ali pazi, Bog zna sve što činiš."
Samoljublje je
prihvaćeno ovdje kao neminovan uvjet ljudske duse, zato ne očekujemo
od svakoga da se toga odrekne. Šta se od nas očekuje da činimo je
balansiranje nešega samoljublja sa stvarnosti o Bogu i manja obzira
prema drugima. Ovo znači da treba da znamo da moramo voditi svoje
lične interesa sa granicama postavljenim od Boga, a u cilju našega
ličnoga dobra i takođe činiti štošta za druge umjesto da budemo
cijelo vrijeme zauzeti sobom.
To je u takvom duhu da muž i
žena treba da diskutuju svoje bračne probleme. Oboje imaju pravo da
očekuju sreću iz bračne veze ali svako od njih treba da traži sreću
znajući o Bogu uvijek, i neke brige za sreću drugog partnera u
braku. Ukoliko muž nije naklonjen da diskutuje stvari u ovome duhu i
nastavi da netretira kako treba njegovu suprugu, nakon toga supruga
može otići islamskom sudu koji mora zatim prisiliti isplatu na muža
na prevednim osnovama. Ovo je zato što je dužnost na islamskom sudu
da iznudi zakon Allaha i gomba se sa svim terminima nepravde.
Časni Kur'an želi da uspostavi
socijalno prihvatljivo to da supruga traži izmjene u njenoj bračnoj
situaciji ukoliko osjeća da je njen muž ne tretira kako treba ili je
indiferentan prema njoj. Ali socijalna prihvatljivost nije dovoljna,
kao što je napomenuto ranije, sputano sa socijanim tabu temama je
takođe ekonomsko promišljanje koje često pritišću ženu da prihvati
njenu nesrećnu bračnu situaciju.Kur'an kaže da ovo ne treba da bude
slučaj. On napominje sve zabrinute osobe - suprugu, muža, rođake, da;
"A ako se njih dvoje ipak
rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti - Allah je
neizmjerno dobar i mudar." (4:130)
Ukoliko svi
pokušaji od strane žene da uspostavi razumno srećnu i dostojanstvenu
vezu sa njenim mužem pokleknu i propadnu i jedina solucija je
razvrgnuće veze, onda ova solucije ne smije biti odbijena zbog SAMO
ekonomske situacije. Neka supruga i njeni rođaci vjeruju u Boga i da
je on Jedini Skrbitelj. Brak primarno
treba da bude shvaćen kao veza ljubavi (30:21) a ne ekonomske veze.
Napomena da je Allah skrbnik
svima, takođe se odnosi i na muškarce muževe. To mu govori da ne
treba da bude škrt i očekuje da mu se vrati svaka para koju je možda
potrošio na svoju ženu ali da prije poravna na nepristrasnim, ako ne
plemenitim, terminima. Allah, koji mu je dao sve što on troši na
njegovu suprugu, može mu dati još više iz Njegove obilne imovine.
Poučno je napomenuti parove o
razlikama među odlomcima uzetim u obzir iznad i ajeta 34 iste sure
an-Nisa' koja radi sa slučajem kada je muž taj koji je nesrećan. U
potonjem slučaju jednostavno se kaže:
" I ako vi budete lijepo
postupali (muževi)"
budući da je u navedenom ajetu rečeno
"Ako se neka žena plaši da će
joj se muž početi joguniti ili da će je zanemariti,"
Dodatak zanemariti znači preokret ili postati indiferentan u
slučaju muža i tome propustu , slučaj supruge je značajan. Ovo je
razaznavanje da u ljubavi i seksualnom životu uloga muškarca je
aktivnija u smislu da je on taj koji čini većinu prvih akcija.
[komentari: Je li to takođe istina u slučaju
Zapadne žene?] i s tim kao uloga on može nasamo činiti
i'radh: ona može, kao uloga, samo odbiti da odgovori (što
ukoliko je urađeno s punom željom i puno često će doći pod nushuz
i bit će rađeno sa njim kao što i jeste).
Još jedna razlika među dva
slučaja je ta kada muž strahuje od nushuz (jogunjenje) sa
ženine strane on može, nakon podesnog opominjanja i razgovora,
razdvojiti suprugu u krevetu zatim je lahko udariti dok takve radnje
nisu sugerirane supruzi ukoliko se ona pribojava nushuz ili
i'drah od strane muža. Ovo je, naravno, ne zato što Kur'an
vidi bilo šta pogrešno u principu sa ženom njeno odvajanje iz
kreveta od bolesno-tretiranog muža ili čak da je tuče. Razlog je
prije u tome da Kur'an prepoznaje dobro obzerviranu činjenicu da kao
uloga, žene su fizički slabije od muškaraca,
s tim, bit će im teško da implementiraju takva mjerila protiv muževa.
Za razliku od sentimentalnih feminista, Kur'an je dovoljan i
realistički dovoljan da prvo prizna da su
žene u generalki fizički slabije od muškaraca i da spozna da bi to
bilo totalno nekorisno da tražimo od slabijeg parnera da koristi
nasilne metode protiv jačeg od sebe, posebno ako taj jači
partner se već ne ponaša kako treba sa njom.
Ovo opet ne znači da islam
ostavlja žene na milost njihovih muževa. Ukoliko, uprkos bitisanju
muslimanom suprug poklekne da poštuje principe date u Kur'anu i
umjesto uspostavljanja mirovnih događaja sa suprugom pokazuje niti
naklonost da je tretira onako kako treba muž da čini niti je pušta
da ide u maruf (pravdu i javnost) način, onda je to
kolektivna dužnost muslimanskog društva da se uključe i kroz
odgovarajući zakonski sistem , iznude Allahov zakon nalažući
utvrđivanje na muža na terminima suđenim pravedno od strane
nepristrasnog suda.
Žalost je da muslimanska
društva nisu još podigla takve odgovarajuće zakonske ustanove, koje
bi davale ženi adekvatnu zaštitu, protiv njihovih jačih bračnih
partnera, ukoliko ovi jači partneri, odbace ljubav i nježnost i
preokrenu se u opake.
Prvi puta
publicirano u Al-Ummah, Montreal, Canada. Godine 1984. Copyright,
Dr. Ahmad Shafaat.
Prevela Umm Fatima |